Ona je zapravo iskompleksirana narcisoidna egocentrična emotivno poremećena djevojčica.
Jako loša osoba. A ja kada sve to napustim ja ću bit beskućnik i to je najvjerovatnije. Al neka i taj period prolazi.
A možda neću bit samo ... opako je...

Kako je zajebano vodit život a bit svjestan da je samo jebena iluzijetina. i bit svjestan činjenice da je stvarnost , fizički svijet, ovo danas i juče mjesto di pripadaš.. Da uzaludno patetično se nalaziš u nečemu što si stvorio a što nije tvoja prava priroda. Jer htio si to i htio si imitirat ,napravit repliku jednog života kakav se ogleda u tvojim vizijama projiciranim iz srca razuma. Ipak tu ne pripadaš. To te ne ispunjava.
Ja znam,ja sam se sjetio zašto i meni je jasniji pogled na svijet ,na obitelji i pogotovo na ljude koji rade gluposti,a imaju sve potrebno u životu da ga održe zdravim i razumnim. Zašto su nezadovoljni. (njen brat je nazadovoljan, između ostalog i predmet moga istraživanja.)
Znam zašto takvi ljudi ogrezaju u glupost,u droge,loše društvo i prije svega alkohol i zašto su oštri prema svojim ženama.
Imaju ideal,ali ga ne žive. JA. Ja živim život koji ispunjava najosonovnije potrebe ali toliko je praznih stvari u njegovom ambijentu da me to pretvara u drugu osobu koja bježi od njega,klasičnog nezadovoljnika stanjem stvari nesposobnog da odbaci istinske vrijednosti.
Kako sam tvrdoglav, jesam li tvrdoglav?

Svijet vidim u zajedništvu. Moje je filozofija jasna kao dan. Ona i ja ili ja i ona u zajedništvu i sve stvari koje bi trebali imati i znati dođu spontane jer ih spontano tražimo jer ljubav je snaga koja tjera na daljna saznanja i između ostalog istraživanja.
A kud ću u ovo. A kud ću sa nezrelom djecom koja tek otkrivaju svijet? Kud ću sa sobom,samo puštam niz vodu i pitam se ,često u zadnje vrijeme se pitam da li nemogu više???

Dakle 13.4.2009 godine sve se preokrenulo. Moj život kakav sam tada vodio je dobio preokret u novo, ne nepoznato, nego se sve okrenulo naspram kvalitetnijem pogledu na svijet i nas dvoje.
Ona je otišla, nije znala kako ali znali smo obadvoje zašto. Bio sam uznemiren,proključale krvi zurio u prozor autobusa na liniji rijeka zagreb u kojem je ona sjedila i zadnja njena slika u mojoj glavi je ta da je plakala.
Nismo znali kako ćemo,nismo znali kuda ćemo,,ali smo bili sigurni u ono što nam je visilo nad glavama zabludjelim u to doba - ovako više ne ide.
Nakon 2 dana sam primio poziv od nje iz ZG-a da kraj nje stoji njena obitelj i da zna sve i da je odlučna tome stat na kraj. Sigurno ne na isti nacin kao što bi ja i ona. Mi bismo to drugačije, mi bismo bili skupa...
.... e sad 15 dana od toga ja od svoje doktorice dobivam uputnicu i od doktora na psihijatriji zeleno svijetlo za doc na odjel.
Ajde preskocit cu boravak na psihijatriji od 27.4.2009
cca 3 mjeseca nakon toga 27.7. 2009 ja dolazim u rijeku koja mi sa trajekta iz pravca raba izgleda puno cistija i bistrija od prizora kada smo ja i njok dolazili razvaljeni i tmurni iz splita. Po dolasku sam ponosno kupio pivo i javio se u udrugu koja ce u slijedećih mjesec dana skrbiti o meni i uvelike pružiti sve što mi je potrebno da bi se ubacio u zajednicu susret.
Bio sam u stanu od jednog đankija koji je bio u zatvoru a ja sam imao ključ od stana jer tu smo ja i njok proveli zadnje dane pred rastanak. To je bilo najopakijih , najtužnijih mjesec dana u mom životu. U tom periodu meni se sva tuga spustila na grudi i ja sam znao uveče doć u gajbu sa bocom pive od 2 litre i pijuckat i sjedit na fotelji i prikovat pogled na otvoreno more. Sjedio bi onako sam i slušao muziku i znao sam ... o joj kako sam znao onako sav shrvan osjecajem krivnje kliznut sa fotelje na pod, na koljena, i pokrio lice rukama i zaplakao. Joj kako bi tada zaplakao. Klizio bi po vlastitim suzama i po podu, pa bi se nekako sve osušilo i oteturao bi se do kreveta ili kauca kako kad i ajde ajde nakako zaspao.
Nije mi trebala budilica ujutro jer sam morao ustat i ic sredivat papire za komunu.
Još 2-3 mjeseca nakon toga nisam spavao kako treba. Sad je sve oke!!

Dobro ajde nakon susreta, da bih dobio odgovore vezane za nju , za moju gogu, za moj njokić, ja napuštam komunu u 2 ujutro i odlazim u pravcu zagreba sa nakanom da saznam da bilo šta uhvatim a da je vazano za nju. Jer meni treba odgovor a što je vrijeme prolazilo sve je više i više bilo pitanja....

Ajd sutra ću nastavit.

20 godina životne dobi ,a tako puno zrelosti. Rekao bi:
Someone take these dreams away,
That point me to another day,
A duel of personalities,
That stretch all true realities.
Baš slušam iana curtisa, nevjerojatan lik. A znan da cu to volit slušat još 20 godina...

tlaka tlapnja.

puknicu skroz . sve ide ko zajebano. jebeš sve ja nisam tamo di pripadam ali suram zato što trebam. to je osnova.

Izgleda da ću izabrat zvanje - kuhar. to mi najbolje leži. rock`n`roll i pranje pjata i kuhanje. Recept za SVAKI stres.
Umoran sam nemogu jagoda.

xxxxxxxxxxxxx

xxxxxxxxxxxxxxxxxx

Od svake pozitivne stvari što nam se sretne kroz život ja izvlačim maksimalno. Ej od svake. Jer drugo neznam.

Od svake stvari što mi se dogodi kroz život ja izvlačim maksimalno pozitivno.

Od svake nevolje što nam se dogodi u životu ja izvlačim pozitivnu stvar.
Stvar je napretka.

Od svih pozitivnih stvari i napretka ja izvlačim još više pa i ono zanemareno bez previše truda.

Kad nešto maknem to me neće. Puno me nekih hipnotičkih misli uzima pod svoje trenutke. tako sam baš juče prekjuče uhvatio sebe kako razmišljam o tome da nema veze ako se sve prekine da i dalje ostaje zaborav a bar je taj jadnik vječan.
"smrt nije lijek za neznanje" alkemijsko vjenčanje christiana rosenkreutza.

http://www.youtube.com/watch?v=XvVGivmqFKk&feature=related target=_blank>http://www.youtube.com/watch?v=XvVGivmqFKk&feature=related

A lik je kralj!!

Gotovo pa mi je smiješno kako to i koliko to treba vremena proć u našim životima da bismo bili svjesni, da bismo shvatili koliko smo samo obični ljudi, sjene,prilike,pojave i kako sve prolazi.

I nisam jedini koji tvrdi da taj život za čas prođe a da je toliko malo na njemu vrijedno nas jer mi smo usputni ode. I to malo je uvijek na rubu ,perifernom vidu, dohvatu ruke.
Koliko netko može znat?

Saznajem - da je pred neki dan od strane državnog vrha poslan neimenovan broj navodnih službenika pod krinkom policajaca, da lociraju i zatvore sjedište tajne a ujedno i najtajnije organizacije grupe T.N.T. , onemoguće pristup kako stambenim prostoru tako i za javnost skrivenom pod -prostoru i vježbalištu

Iz priopćenja kako doznajem njegova visost broj jedan sada stanuje na drugoj tajnoj lokaciji budući da je pravi vlasnik te iste lokacije-nekretnine preminuo uslijed nepoznatih okolnosti.

Istraga je u tijeku.

Nemogu smislit neke ljude za koje sam smatrao da su ok.
Uvijek kada nekoga upoznam kada god mi se osoba čini ok, uvijek ama baš uvijek nakon nekog vremena se pokaže suprotno čak i bez pretjerane komunikacije sa tom osobom, bez pitanja bez odgovora bez ičega. Nije to ono ,ona špreha dada su ljudi dobri jedni prema drugima samo onda kada im treba nešto i tako dalje. Tu se radi o vibraciji jednoj negativnoj koja meni ne odgovara.

Pa zamisli ti osobu sa kojom se viđaš svaki dan na kao nekom poslu di dolaziš svaki dan i ta te osoba nitijednom nije pitala za zdravlje i toliko je kuja hladna da se to nemože opisat.A prvi dojam mi je bio e ova pari oke, ova je stara fukara ova zna stvari. Znaš nekad te hladnoća ljudi koji nisu slučajni prolaznici malo dotakne. E a ta ti je osoba do prije neki dan rekla jedino "samo kukaš" jer me predsjednik pitao što je ive što si tužan , a ja! ja stavio smile masku kao i svaki put kada dolazin ...Ne kukam ja , ja sam to davno odjebao (skupa sa horsom) ne iznosim svoje probleme pred ekipom u udrugi zato što ne iznosim nigdje nikome jer znam da za svaku nevolju u koju sam se uvalio se mogu čupat samo sam i zato što je riješenje za sve probleme okolo nas samo treba malo strpljenja i otvorene oči.. Između ostalog presidente samo tako vidi i sve što sam dibio i dobijam nikad nisam pitao..
Ja neznam što je ljudima kako može netko bit ljubomoran na takvu stvar. Jebote ništa ne tražim, a radim sve što treba , pomažem i ti ljudi pomažu meni bez da ja to tražim !! Dogovor bez dogovora, suradnja bez obaveze, a obaveza bez dogovora itako dalje jeli...

Krivo si napisao njo, imamo mi o čemu pričat samo ja nisam bio u mogućnosti pričat jer tamo di sam bio nemam nikakve tajne ama baš nikakve vezana za moj život i smatrao sam da bi kada bi se ustao sa stola radi poziva na mobitel bio nekako nepristojan i dao neki dojam da mutim nešto sa strane. I to nisam htio , ležeran poziv, ležeran razgovor ... jebiga baš smo marendali !!!
A ljudi znaju da me može zvat na mob uglavnom netko za neki posao naravno ne vezan za ovo što radim u udrugi.
Oke... dakle kako kažeš da nemamo šta pričat varaš se imamo.
Nije se sve zaustavilo.
Malo san nadrobio brzopleto valjda kuiš stvar...........................

... tri točke za tri komentara ...

Krv ti poljubim u ovih godinu dana mojeg života ja sam napravio ipak nešto. Nije mala stvar.
Situacija u kojoj sam bio nije bila zavidna. Ja znam da nisam bio zaboravljen od strane mojih roditelja i moje ljubavi goge prije svega ja sam osjećao da je to nemoguće. Znao sam tada da je majčino povjerenje u mene tek u povojima a to je zato što je to moja mater koja me najbolje pozna i nemože nikad izgubit nadu i povjerenje i vezu sa svojim sinom kao potomkom.
I ja sam tada nju odbacio misleći da ću je riješit jednog TERETA.
E sad ja neznam koliko sam bio u krivu i koliko u pravu što se evo ovih skoro 2 godine nisam javljao i jedino što sam čuo neznam sada od koga je to da sam ja opet đaner, skitnica.E pa sad nisam đaner, nemam te porive sa tim je gotovo. Ali jesam skitnica :-)

Dakle tih dana ja sam bio u Zagrebu, odma nakon izlaska iz komune, na ulici.
Mene su vodile samo dvije stvari. Prva je ljubav za koju sam oduvijek znao da čuči unutar mene, prema njoj i obrnuto.
A druga stvar je moja urođena avanturistička duša pred koju je tada stajao izazov otkrivanja novog sebe u nepoznatom svijetu .
Ispred mene je bila otvorena cesta, željeznička pruga, gomila nepoznatih ljudi a iza mene-zid.
E pa sad... u to vrijeme mi je bio prvi uspjeh taj što sam se uvalio kod jednog luđaka u stan koji se doduše ne razlikuje prevše od klošarskih buksi u kojima sam tih dana spavao. Kako bilo bilo je dobro i sve u svemu čovjek je životinja jebeno prilagodljiva, tako i ja . Jebana skitnica bez plana, ali sa vizijom u glavi.
Bio sam bez dokumenata (mrtva osobna) bez kontakta sa svojima u glavi mi je bilo samo kako nać bilo kakav posao da bi opstao , da me nebi više zajebava fanatik kod kojeg sam živio. Posao je došao. Ne od burze, ne od "pristojnih" ljudi, posao mi je našao beskućnik.... jebiga krenilo je išlo dok je išlo od tada sam promijenio 3 posla, ali sam i dalje bio bez dokumenata za bilo šta.

Sada nako skoro 2 godine ja imam neke dokumente, imam osobnu iskaznicu legitimnu i otkrio sam da imam zdravstveno osiguranje i ovaj tjedan idem sa jednim utjecajnim čovjekom kod njegovog zubara jer iman pizdarije ko i svaki đanki sa zubima. Jebiga moraš platit cijenu.
Pa šta onda idemo dalje, nego sranje je što sam nezaposlen legitimno , ne na crno, ne honorarsk, i neman para i nemogu faking ništa kupit, napravit otić nekamo. Niti sitne male gušte, ajde ajde da se nešto po tom pitanju, ali opet nisan gladan ni žedan. Sve je to tako. kao zombi sam.

Puno puta mi je palo na pamet jedna stvar, a to je da ja zapravo ne radim ništa drugo nego podsvijesno sebe održavam na životu jer čekam. Čekam i to mi ne može nitko pobit. Čekam i ne planiram nego se stvari rade na pozitivu same od sebe jer ja to tako upravljam. Radi se o sili o volji o ljubavi. ..Tankoj niti vodilji prema onoj maloj zvijezdi koja nam svima osvjetljava put. Napisao dam joj da je ona u mom slučaju ta moja zvijezda , moj mizar....

Tri stvari:

Doći će dan!!
Ja neću više čekat!!
Do tada bit ću spreman.!!

amen..

nemogu nac profil na facebooku. Inace sranju na koje se ne sjetim odlazit i sa kojim neman ništa...

Iden doma sad... hm doma. Napravio sam osobnu na adresu na kojoj zivim sad je vrijeme pokretanja velikog točka...

dobro oke! neprimjeren vido je maknut. radi lošeg utjecaja na djecu i maloljetnike.

Pa dobro ako su to sve sranja koja treba zaboravit pod uvjetom da ćeš bit sretan i uspješan i zadovoljan i nać sebi neki drugi smisao do kraja života. U čemu je smisao zaborava ako to već ne odstranjuje i sve i svakoga i svaki materijalni oblik postojanja na kugli zemaljskoj? Da li zaborav ima smisla i na kraju ipak da li je smisao svega zaborav, ali potpuni zaborav? Dobro Ako zaboravimo sve i prepustimo se ovoj rijeci,koja nas kroz život nosi, rijeka koja život znači, rijeka koja za sobom ostavlja trag, rijeka zaborava...čemu onda mozaik i odakle sva ta silna melankolija? Di je tu point? na kraju ja to sve uzimam većim dijelom kao štivo koje je dobra, jebačka pouka da se sa nekim stvarima nije zajebavat i da nikamo ne vode... Ej ali ja se sjećam, oh i te kako se sjećam.
A evo sad sam se sjetio , jednom sam je gledao kroz zamagljeni prozor kuhinje kako se vrti u mjestu pogledom prateći malu bube kako rovari po zemlji jer ju je trebalo izvest da kaka i sve se nešto stišće u sebe od hladnog sjeverca koji teško prodire kroz njen crni kaput a i bubunu dlaku. Ja sam je gledao i tada se pitao nije li taj mali trenutak žrtvice i pažnje samo mali djelić beskrajnog opusa ljubavi i pažnje.
A prodinstana blitva se hladila na pjatu...

A večeras ću po tko zna koji put zaspat sa slikama Rijeke. Jer ne vidim zašto pa ja sam na kraju i otišao u Rijeku da tamo startam neki novi ,drugačiji, i prije svega avanturistički život. Pa neznam zašto, što to ima veze što je sve tada otišlo kvragu, i moja avantura dobila, poprimila sasvim drugačije vrijednosti (heroin). Naposlijetku to je element koji sam odstranio, amputirao, zapravo otpao je sam jer je njegova vrijednost postala prokužena i nije davala nikakve rezultate ni pomake, samo mrtva nula.
Pa jebemu sve kakve veze ima kad vizija i dalje ne blijedi. Uostalom ja i dalje namam para pa mi je ova lijepa naša jedni izbor. Kad sam spomenuo lijepu moju.
A i moja lijepa mi je jedini izbor. To je stvar priridnog odabira najfinijih sorti onih unutarnjih ukrasnih biljaka što nam dušu uokviruju usporedo sa ovom ljušturom što je nazivamo tijelom. Ljuštura, ruzinavi brod, a ja kako volim brodove. Volim i more i to ne zato što mi nedostaje nego zato što je to jednostavna metafora za jednostavni život i oluje kao metafore za sve naše trenutke slabosti i borbe male ,sitne i jedva primjetne borbe i tu je naša snaga.
Nije patetika to ti je more. :-)

Kao demoralizirani vojnik. Borac koji još ima snage i poleta ,ali nema usmjerenje. Čvrstog stava, ali još uvijek bez dovoljne odlučnosti.

http://www.youtube.com/watch?v=L2b5IpkYH2w

jadno

volim te volim te volim te !!!
jako te volim ti ti znaš a sve si mi na svijetu!!!

Plovim na samo jenom moru. Počeo sam prije 12-13 godina ne sjećam se točno kada ali znam da me vodi samo jedan vjetar.
Samo jedan vjetar i sve ostalo je oluja....

pođimo zagrljeni draga u ovaj začarani svijet u ljubavi je čudna snaga što korak pretvara u let...